Fotografija: Arhiva Ana Roš i Hiša Franko
ANA ROŠ
Najbolja svjetska chefica
Sat i pol prije početka večere na prvom zagrebačkom sajmu lijepih i vrijednih stvari Zagreb Winter FairYtale cheficaAna Roš održava sastanak sa svojom ekipom. Govori tiho, strastveno i razgovijetno, ali s autoritetom. Ekipa sluša i upija svaku riječ kao studenti na predavanju. Sportskim terminom rečeno, Ana Roš izgleda poput trenera uoči važne utakmice. Predstavlja se svaki detalj jelovnika, prolaze se sve namirnice i pojašnjavaju tehnike pripreme. Nakon sastanka svakoj osobi iz tima jasna je njezina uloga i priprema večere može početi.
Ana Roš započela je kuhati iz čiste nužnosti. S 30 godina u trećem mjesecu trudnoće. Čekala ju je karijera u diplomaciji i posao u Bruxellesu, ali upoznala je supruga Valtera, čiji su roditelji vlasnici Hiže Franko. Dogodila se ljubav. Najmoćnija sila koja ruši sve predrasude.
– Kao dijete željela sam biti ambasador u Tanzaniji pijuckajući koktele uz bazen. Dakle, kad je stvarno teško, ponekad mislim da bi to bila lakša opcija. Moji su očekivali više od mene jer u našim je krajevima nekakvo uvriježeno mišljenje kako kuhari postaju ljudi koji ne znaju ništa drugo raditi u životu. To je posao za luzere koji ne zahtijeva mozak, nego ruke. Igrom sudbine, postala sam ambasador svoje zemlje. Ne kao diplomat, ali kroz moja jela gosti iz različitih dijelova svijeta doživljavaju i Sloveniju.
Da se opet malo poslužimo sportskim rječnikom, Ana Roš izazvala je revoluciju u gastronomskom svijetu kakvu je svojedobno izazvala i Janica Kostelić u skijaškom. Poput Hrvatske, koja je s pola planine dobila najdominantniju sportašicu svjetskog skijanja, tako je i Slovenija najbolju svjetsku cheficu, slikovito rečeno, dobila praktički ni iz čega. Često se u gastronomskim krugovima zna reći kako je lako Talijanima i Francuzima koje će prije ili kasnije primijetiti netko iz Michelina ili Gault&Millaua ili L’Espressa. No, ako živite i radite u Kobaridu, to je nemoguća misija jer Michelinov vodič ne obuhvaća Sloveniju. Anina priča upravo je zato još fascinantnija jer je titulu prve chefice svijeta zaradila iz jedne još uvijek nepoznate gastronomske zemlje.
– Ovo je moje osobno objašnjenje i to je i razlog zašto sam prihvatila nagradu – jer to je nagrada za nevjerojatne žene koje su uspjele ostvariti uspjeh u ovom potpuno muškom svijetu koji zahtijeva psihološku i fizičku snagu. Zato je to doista velik izazov. Uvijek će postojati jaz između muškarca i žene, ali to je prirodno.