Fotografije: Zen Lefort, Mario Topić, Press Kit Murina, Alban Pichon (Cannes)

Kako smo na malom hrvatskom otoku snimili film koji je osvojio svijet

Kadrovi puni mora, scene za koje glumci moraju biti dobri plivači, poneki vješti i u ronjenju, loviti i ribu harpunom, plavetnilo suprotstavljeno otočnom kamenjaru, tako bi u jednoj rečenici vizualno opisali „Murinu” redateljice Antonete Alamat Kusijanović. Taj je film prošle godine na festivalu u Cannesu nagrađen Zlatnom kamerom (Camera d’Or), nagradom koju su svojevremeno dobili i Jim Jarmusch, Naomi Kawase i Steve McQueen.
Alamat Kusijanović pripada novoj generaciji redateljica, u posljednje vrijeme izrazito vidljivoj u hrvatskom filmu, autoricama koje su ovdašnjem filmu udahnule drugačiju energiju, donijele ponešto i drugačiji narativ.

Priča koju film pripovijeda obiteljska je psihološka drama, a radnja se zbiva na jednom hrvatskom otoku u samo četiri dana. „Murina” je svojevrsni nastavak redateljičina kratkometražnog filma, na festivalima u Berlinu i Sarajevu nagrađivanog, „U plavetnilo”, koji je bio nominiran i za studentskog Oscara. Nakon što je vidio „U plavetnilo”, za rad hrvatske redateljice zainteresirao se Martin Scorsese te je njegova producentska kuća koproducent „Murine”. Osim novca od Scorsesea je autorica dobila savjete i kolegijalno ohrabrenje dok je radila na filmu.
Redateljica Alamat Kusijanović na zagrebačkoj Akademiji diplomirala je produkciju, a potom na njujorškom Sveučilištu Columbia režiju.
Zašto je nakon života u New Yorku, s diplomom Columbije, odlučila snimati u Hrvatskoj? „To je zemlja koju dobro poznajem. Kad radiš debitantski film, vrlo je važno baviti se temama koje u tebi provociraju snažnu reakciju, strast, želju za borbom. To nisu teme koje proizlaze iz društvenog aktivizma, to je meni dublje od toga, to su teme koje proistječu ponajprije iz vrlo osobnih emocija, a takav impuls imam jedino prema Hrvatskoj i hrvatskom mentalitetu.”
Nacionalni park Kornati gdje je, uz otoke Koločep i Hvar, snimana „Murina”, ove je godine bio u finalu izbora za najbolju europsku filmsku lokaciju, odnosno nominiran je za najljepše mjesto gdje je sniman neki film ili serija. Osim „Murine” u finalu su bile lokacije na kojima su snimani filmovi „Dina” i „Zlatni vitez” te serije „Damin gambit” i „Kruna”. Tako je „Murina” pozicionirala Hrvatsku na vrlo visoko mjesto i među filmskim lokacijama.
Otok Koločep, koji tamošnji ljudi i stanovnici dubrovačkog kraja zovu Kalamota, mjesto je gdje je redateljica posjećujući prabaku, potom baku dijelom odrastala, kraj u kojem se kao dijete formirala.
„Kalamota je do danas ostala idilična. Ondje cijelo selo odgaja djecu, svak’ pazi na svakog. Dobar dio vremena, skupa s ostalom djecom na otoku, odrastala sam na jednoj maloj plaži.
I danas me, kad se toga sjetim, ugrije osjećaj zajedništva. Svi su tamo rođaci ili, ako i nisu, znaju se, kao da su krvnom vezom povezani. Takvih mjesta na svijetu sve je manje i treba ih čuvati”, govori.
Kalamota nije samo asocijacija na dječju radost koju je ondje osjećala, taj je otok uvelike uključen i u njezin sadašnji život.
„Ondje sam posljednjih godina snimajući svoje filmove imala golemu podršku. Iako na otoku nema logistike za snimanje kratkoga, kamoli dugoga filma, mnogo smo toga uspjeli snimiti dobrim dijelom zahvaljujući i toj otvorenosti mještana koji su možda i prepoznali važnost koju to ima za otok.
Lokalni ljudi dali su sve od sebe da pomognu, da uspijemo snimiti takav film na otoku na kojem nema auta, cesta, na kojem nema infrastrukture za veliku produkciju. Mislim da sam se snimajući na Kalamoti zapravo više vratila tim ljudima negoli samoj lokaciji. Jer podmorje je u cijelom Jadranu, ali na tom otoku sve mi je poznato i domaće.”