Fotografije: Edi Matić /Fraktura
Bio sam užasnut da će ljudi reći da nisam sposoban dobro pisati
David Lagercrantz nepretenciozan je i introspektivan čovjek. Nekadašnji je novinar, odavno globalno popularan pisac koji u javnosti o svojim emocijama pripovijeda gotovo jednako otvoreno kao što piše o životu svojih likova. Lagercrantz je među nekoliko imena samog vrha slavne nordijske produkcije trilera. Iz poznate je švedske obitelji, otac je bio književnik i publicist, djed filozof, sestra, glumica, posljednjih je godina u diplomatskoj službi švedske države.
Rastao je u okruženju gdje se očekivalo da doktorira i izgradi akademsku karijeru, ako ništa drugo da se bavi književnom kritikom. Dijelom i iz bunta prema roditeljskim očekivanjima postao je novinar i davnih dana za švedske tabloide pratio crnu kroniku. Doduše, slične momente u biografiji ima i veliki Mario Vargas Llosa. I peruanski književnik u mladosti je izvještavao o kriminalu, kasnije za svoje romane dobio Nobela i zasvagda ostao stajati uz bok Gabriela Garcije Márqueza.
Svjetsku je slavu Lagercrantz stekao pišući biografije. Najprije je objavio knjigu o švedskom alpinistu Göranu Kroppu i njegovu usponu na Mount Everest, potom biografiju izumitelja Håkana Lansa, a njegova biografija Zlatana Ibrahimovića, švedskog nogometaša podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, objavljena 2011. prevedena je na trideset jezika te postigla goleme naklade širom svijeta.
Nakon smrti Stiega Larssona, autora planetarno uspješne švedske kriminalističke trilogije „Millennium”, Lagercrantz je u dogovoru s izdavačkom kućom Norstedst i Larssonovim nasljednicima nastavio pisati gdje je Larsson stao („Muškarci koji mrze žene”, „Djevojka koja se igrala vatrom”, „Kule u zraku”). Preuzeo je njegove likove, napisao još tri nastavka „Millenniuma” u kojima pripovijeda o Lisabeth Salander, talentiranoj ženi traumatične prošlosti, i novinaru Mikaelu Blomkvistu. U svijetu je David Lagercrantz postao poznat jednako koliko i Larsson, koji doduše popularnost vlastitih knjiga nije za života dočekao.
Svaki nastavak „Millenniuma” („Što nas ne ubije”, „Čovjek koji je lovio vlastitu sjenu”, „Djevojka koja je morala umrijeti”) čitatelji su od Europe do Azije i Sjeverne Amerike čekali u niskom startu. Izdavači iz cijelog svijeta prijevode bi se požurili objaviti isti mjesec kad je izlazilo švedsko izdanje, tolik je interes pratio Lagercrantzove romane.
A onda se David Lagercrantz zasitio, 2019. završio je posljednji, šesti nastavak „Millenniuma” te najavio da će napisati seriju trilera u kojima će pripovijedati o novim likovima, maknuti se od Lisbeth Salander i Mikaela Blomkvista koje je preuzeo od Larssona. U cijelom svijetu nema mnogo autora koji bez ijedne napisane rečenice mogu prodati knjige, potpisati lukrativne ugovore, dapače unosno naplatiti autorska prava za objavljivanje knjiga u desecima zemalja a da su te knjige u trenutku potpisivanja ugovora tek u njihovoj glavi. To je uspjelo Davidu Lagercrantzu. Krajem prošle godine objavio je roman „Obscuritas”, koji je u samo nekoliko mjeseci objavljen u dvadeset i pet zemalja.
Upitan je li bilo teže nastaviti pisati romane s likovima koje je stvorio Stieg Larsson ili započeti nov, ambiciozan projekt od pet knjiga s novim likovima, ne krije da je „Obscuritas” pisao dugo i teško. Jedno je vrijeme, kazuje, samo sjedio i razmišljao, napisao bi pedeset, šezdeset stranica pa sve, nezadovoljan, izbrisao.
