Fotografija: Pagani
HORACIO PAGANI
Automobilska egzotika
Prva radionica bila je kućna ostava u kojoj je izrađivao modele od drveta i limenki Nesquika, a potom je u četrnaestoj godini otkrio svijet Leonarda da Vincija. Upoznavši ostavštinu najvećega renesansnog genija koji je savršeno spajao umjetnost i znanost, čvrsto je odlučio što želi raditi kad odraste.
Idem u Modenu dizajnirati najljepši automobil na svijetu. – objavio je Horacio Pagani svojim roditeljima, koji mu možda u prvi mah i nisu vjerovali. No, desetak godina kasnije napustio je fakultet čijim su učionicama šetali naoružani vojnici i rodnu Argentinu zagušenu vojnom diktaturom te s koferom punim ideja i planova stigao u Italiju. Naoružan pismom preporuke koje je potpisao veliki Juan Manuel Fangio pokucao je na vrata Ferrarija, De Tomasa, Alfa Romea, Oselle i Lamborghinija, ali vremena su bila teška. Naftna kriza ostavila je traga i tek u drugome pokušaju odškrinula su se vrata u Sant’Agati Bolognese. Giulio Alfieri pružio je prigodu upornomu mladiću koji je bio spreman mesti i zalijevati cvijeće samo kako bi postao dio Lamborghinija.
To je u početcima doslovno i radio, ali talent i radišnost nisu prošli nezapaženo. Uskoro je dobio mjesto u eksperimentalnome odjelu za karoserije, gdje je među ostalima surađivao i s Gianom Paolom Dallarom, a u godinama koje su slijedile radio je na razvoju modela koji su postali ikone Lamborghinija: na terencu LM002, jubilarnome izdanju Countacha i prvim verzijama Diabla. Upoznavši sve prednosti ugljičnih vlakana, vrlo je brzo prerastao okvire Lamborghinija i 1991. krenuo samostalnim putem.
Na pola puta između Sant’Agate Bolognese i Maranella, u malenome gradiću San Cesario sul Panaro nastala je Modena Designe, a potom Pagani Automobili, čime je i počelo ostvarenje sna. Na salonu u Ženevi 1999. predstavljena je Zonda, 2011. Huayra, a krajem 2017. u San Cesariju otvoreni su novi pogoni iz kojih izlaze najekskluzivniji i najpoželjniji supersportski automobili na svijetu. Horacio, koji je nakon dolaska u Italiju sa svojom djevojkom, a današnjom suprugom Cristinom Perez nekoliko mjeseci živio uz obale jezera Como u šatoru s dvama kovčezima i dvama biciklima, danas je vlasnik tvrtke s godišnjim prometom od 60 milijuna eura.
Nikad nisam bio fenomen, ali radom, žrtvom i predanošću uspio sam ostvariti ono o čemu sam kao dijete sanjao. Moja je otac bio pekar i od njega sam naslijedio radišnost, majka je slikala i usadila mi ljubav prema ljepoti i umjetnosti, a ja sam samo potvrda da ako imate na umu jasnu ideju, možete je i postići. – skromno odgovara 63-godišnji Horacio prisjećajući se svojega životnog puta dok pomno pregledavamo Zondu HP Barchetta. Prvi od tri planirana primjerka unatoč basnoslovnim ponudama koje su dosegnule 12 milijuna eura nije na prodaju. Razlog? Horacio je Barchettu namijenio sebi.
