Fotografija: Boris Šćitar/Večernji list/PIXSELL
IGOR ŠTAGLJAR
Znanstvenik koji želi zaustaviti rak
The Stagljar Lab. Zvuči kul, zar ne? Gotovo kao ime benda od kojega očekujete dobar rock. Čak je i internetska stranica napravljena u stripovskome stilu i na njoj dominira superjunaka ilustracija znanstvenika u bijeloj kuti koji uz pomoć vatrenih potisnika u čizmama strepi prema visinama. Poruka je jasna. Razvoj znanosti nemoguće je zaustaviti. Znanost ne poznaje kočnice i jako brzo prelazi sve granice. Igor Štagljar jedan je od takvih znanstvenika koji ruši sve barijere. Profesor molekularne genetike i biokemije u Centru za istraživanje života „Terrence Donnelly“ Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Torontu, suosnivač biotehnoloških kompanija DualSystems Biotech Inc. (Zürich, Švicarska) i ProteinNetwork Therapeutix (Toronto, Kanada). Među brojnim nagradama i priznanjima za dosad objavljena otkrića, inovacije i patente prof. Štagljar dobitnik je i kanadske nagrade Inovacijski Oscar za tehnologiju.
Rođen je 1966. godine u Zagrebu. Majka Sonja radila je u računovodstvu jedne robne kuće, a tata Mirko bio je voditelj prototipnoga laboratorija u Brodarskome institutu, ali i vrhunski sportaš. Jedna je od legendi hrvatskoga veslanja čija je bista na jarunskoj Aleji zaslužnih sportaša. Ta sportska crta prešla je i na prof. Igora Štagljara, koji je tijekom studentskih dana igrao rukomet s Patrikom Ćavarom, Vladimirom Jelčićem i Brunom Gudeljom, igračima koji su na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. osvojili zlato s hrvatskom reprezentacijom. Diplomirao je 1990., a zatim otišao na doktorat na Švicarski tehnološki federalni institut (ETH) u Zürichu, jedno od najboljih sveučilišta u svijetu na području prirodnih i tehničkih znanosti koje je dalo niz nobelovaca uključujući Einsteina, Röntgena te naše Lavoslava Ružičku i Vladimira Preloga. Doktorirao je 1994., a nakon dvije kratke specijalizacije u Zürichu 2001. otišao je na usavršavanje na Sveučilište Washington u Seattleu k prof. Stanleyju Fieldsu. Od 2005. živi u Torontu.
Prof. Igor Štagljar sebe opisuje kao kombinaciju znanstvenika i menadžera sažetu u zgodnoj krilatici „znanstveni težak“ jer gotovo 80 posto vremena piše znanstvene projekte. Sredstva koja laboratorij priskrbi od tih projekata omogućavaju im daljnja istraživanja. Prošla su vremena klišeja u kojima znanstvenik sam u laboratoriju pokušava smisliti spasonosno rješenje. Današnji znanstvenici trebaju imati sjajne menadžerske kvalifikacije i uigran tim ljudi. Konkurencija je ogromna, pa je multidisciplinarnost jedan od ključeva uspjeha.
