Fotografija: Petar Fabijan
IVAN LJUBIČIĆ
Karijera nakon karijere
Ivan Ljubičić čovjek je kojemu su bitni ljudi; obitelj, prijatelji, kolege iz svijeta sporta… Poput mnogih vrhunskih sportaša želio je nastaviti istom linijom i nakon velike karijere – vrhunskim postignućima pomicati granice gradeći ime i uz sportske terene… I uspio je… Itekako…
„Baki je čudo: kapetan, skiper, mornar, kuhar, nono, prijatelj i brat. Na našemu brodu on je sve. Brod bez njega nema smisla, sustav ne funkcionira i to onda nije to. A ideja je bila da nam on iz Španjolske dovede brod Menorquin 160 i da nam u tri-četiri dana pokaže pet-šest važnih stvari, a mi onda nastavljamo sami. No tri dogovorena dana pretvorila su se u deset godina neplaniranoga i neraskidivoga prijateljstva u kojemu je Baki postao nezaobilazan član naše obitelji. Putevi su nam se, srećom za nas, a vjerujemo i za njega, u jednome trenutku trajno isprepleli. Kad smo kupovali svoj brod, a željeli samo Menorquina 160 jer ništa drugo nije dolazilo u obzir, Baki se, prstom sudbine koja nas je povezala, odlučio baviti skiperažom. Murterinu, tada 54-godišnjaku, bivšemu veslaču i inženjeru građevine, puknuo je film. Dosta mu je bilo svega. I tad se pojavljujemo mi. Ispalo je – mi ga trebamo i želimo! I tu je dan danas. Stari morski vuk.“
Baki i Roger
Takvim biranim riječima proslavljeni hrvatski tenisač Ivan Ljubičić, osvajač olimpijske medalje, osvajač Davis cupa i u jednoj fazi karijere treći igrač svijeta, a danas trener najboljega tenisača svih vremena Rogera Federera, priča o velikome obiteljskom prijatelju – Murterinu Bakiju.
„Ej, na svojem Menorquinu 160 ja slušam Bakija! Imamo takav odnos da ga pitam smijem li mokar hodati po svojemu brodu“, kaže Ljubičić sa smiješkom dok razgovaramo na terasi restorana u ACI marini Ičići.
Taman mu pristiže SMS od, pogađate, Bakija!
Baki piše: „Spremio sam hobotnicu, stižemo!“
Ljubičić se smije. Od srca, nema tu glume. Samo iskrenost. Taj je Baki, čije ime ne želi iznijeti u javnost, topli, kooptirani član obitelji Ljubičić. I on i njegova supruga.
To pak govori o ljudskoj veličini i jednostavnosti tenisača koji je u karijeri, sam to priznaje, postigao više nego što je mislio da je to moguće.
Taj odnos prema Bakiju svjedoči o veličini i jednostavnosti čovjeka koji s istim poštovanjem pristupa svojemu Bakiju i jednomu Rogeru Federeru, teniskomu genijalcu i par excellence džentlmenu i na terenu i u privatnome životu, kojemu je 2017. pomogao da se vrati na teniski Olimp. Na mjesto koje tomu Švicarcu južnoafričkih korijena pripada ne samo po neviđenome teniskom umijeću i eleganciji u igri nego i po poštenome pristupu igri i protivnicima.
