Fotografija: ACI arhiva
IVICA KOSTELIĆ
Nova karijera u jedrenju
Prođete uličicu Vu plavem trnaci, produžite još nekoliko stotina metara uske seoske ceste i – voilà. Nalazite se kod proslavljenog hrvatskog skijaša Ivice Kostelića. Mir, priroda, pitomi pogledi na zelenilo. Pravi raj. Kloštar Ivanić posljednjih je godinu dana novi dom Kostelićevih. Tako blizu od Zagreba, samo 20 minuta vožnje, a opet dovoljno daleko da se zaborave sve mane velegrada. U drvenoj kućici na trijemu s pogledom na ribnjake nastaju sjajne ideje za budućnost. Upravo su ti planovi i nova strast tema za ACI No. 1. Ivica Kostelić navukao se na jedrenje. I to ono iskonsko, offshore. Ambicije su postavljene jako visoko. Kao i tijekom skijaške karijere. Nastupi na prestižnim regatama poput Jacques Vabre, Route du Rhum i Vendée Globe. No, na to ćemo se vratiti nešto kasnije.
Logično prvo pitanje, zašto jedrenje?
Zašto ne? Volim slobodna prostranstva u svim oblicima. A more je upravo to. Veliko, neobuzdano i nemoguće ga je kontrolirati. U današnje doba svi smo na neki način kontrolirani, a ti džepovi nedirnute prirode preostali su kao jedina mjesta gdje možeš upravljati sam sa sobom. Kad si negdje u divljini, nemaš puno zahtjeva, ali svi su jako seriozni. Gdje ćeš spavati, što ćeš jesti i kakva će biti vremenska prognoza. Želje tipa novog mobitela, auta ili nečeg sličnog materijalnog nemaju nikakva smisla. Zanima te samo iskonski suživot i borba s prirodom. Ja sam oduvijek volio more, plovidbu, ribolov, ronjenje. Jedriti sam počeo učiti 2005. kod Oreba na Korčuli. Moram priznati kako mi je jedrilica u tom trenutku bila prespora. Godine 2010. odradio sam plovidbu gumenjakom do Malte, a hvatanju vjetra vratio sam se nešto kasnije. Jedrio sam na Seascapeu 18 i kupio malu jurilicu Transat 6.50 rednog broja 508. Taj je brod prošao neke ozbiljne regate, bilo mi je zabavno učiti na njemu. Potom sam prešao na Klasu 40, izdržljive brodove napravljene za offshore regate. Prvo je bila Akilaria RC1 imena „Pik As“, a ova sadašnja je „Croatia Full of Life Ola“. Isto Akilaria, samo naprednija RC 2. Brod napravljen za regatavanje slobodnim prostranstvima oceana.
Offshore jedrenje kombinacija je avanture i sporta. Koliko vas je privukao taj pustolovni dio?
Fascinira me način na koji čovjek iskorištava prirodu i balansira između mora, valova i vjetra. Takve su regate istovremeno izlazak iz komforne zone i bijeg od svakodnevnih stvari koje ne možeš promijeniti. Na oceanu nema konflikta, gužve, gramzljivosti, nema ljudi koji su zli jedni prema drugima. Nema tog gorkog okusa u ustima… Vrijeme na palubi gubi svaki smisao. Dan i noć postaju relativne kategorije, a ti se samo brineš o tome kako da ostvariš što bolji dijalog s vjetrom. Priroda ne čeka nikoga, a na nama je da joj se prilagodimo. Pustolovine te uče poniznosti jer na 40 i više čvorova vjetra shvatiš kolika je moć prirode te koliko smo mi ljudi mali u odnosu na takva kretanja. Sad, kad u te teške uvjete ugradiš i komponentu natjecanja, onda stvari postaju još zanimljivije. Kad imaš konkurenciju, počneš razmišljati i o drugim stvarima. Hoćeš li biti brži ili sigurniji, hoćeš li spavati? Ta te kompetitivnost tjera da daješ i 150 posto od sebe. Tjera te da pomičeš vlastite granice. Pokušat ću to plastično pojasniti. Prošlo je doba istraživača na Zemlji. Nema više tipova kao što su Amundsen ili Hillary. Sve je već otkriveno. Postoje kruzerske linije za Južni pol, a prelazak Atlantika postao je normalna stvar. Meni treba malo začina u svemu tome, trebam odvrnuti tipku volume do kraja….Upravo za to služi offshore jedrenje. Spoznavanju i pomicanju vlastitih granica. Imam poriv koji me vuče dalje i više.
