Fotografija: Petar Fabijan
OBITELJ KARLIĆ – LOVCI NA TARTUFE
Najstariji istarski tartufari
Istarska obitelj Karlić šezdeset godina bavi se lovom na tartufe, danas s njima po Istri love gosti iz cijelog svijeta. Karlići su zasadili i prvi rasadnik hrasta za rast crnog tartufa u ovoj regiji
U istarskim Paladinima, selu nedaleko Buzeta, svega je 43 ljudi, a s njima je – nekoliko stotina pasa. Nema obitelji koja se ne bavi tartufima. Najpoznatiji tartufari u selu tartufara jesu Karlići. Love već šezdeset godina. Tradiciju je počeo otac Radmile Karlić – Ivan Rašpoli. „Došli su Talijani, bilo je to ranih 60-ih godina 20. st., tražili su ovuda ‘smrdljive’ gljive, govorili da mirišu na češnjak, naši ljudi nisu imali pojma o čemu govore. Tad je tata nabavio prvog ptičara i krenuo u lov.“ Radmila nazuva gojzerice, sprema se u šumu. U lov sa sobom vodi i četvoro stranaca, par iz Singapura i par iz Teksasa. Svi oni do Karlića su, kao i sve više Japanaca i Korejaca te znatiželjnika iz Hong Konga, stigli po preporuci.
Dug je bio put od prvog ptičara što ga je za lov na tartufe nabavio njezin otac do danas, kad je u Karlića šest romanjanskih pasa za vodu (tal. Lagotto Romagnolo) i još pet-šest drugih dobro treniranih četveronožnih lovaca. Obitelj je od tog sporadičnog lova Radmilina oca do danas postala internacionalno prepoznatljiv brend. Karlići love, ali i otkupljuju tartufe po Istri, prodaju ih doslovce po cijelom svijetu. „Pakete šaljemo na sve kontinente, do sad još jedino nemamo kupce u Australiji. Od toga 60 % prodamo po Europi, najviše u Njemačku, Francusku, Austriju. Ljudi su počeli prepoznavati i jako cijeniti istarski tartuf. Imamo puno kupaca u Singapuru i Hong Kongu, to nam tržište strašno raste. S našim tartufima po jugoistočnoj se Aziji opskrbljuju restorani s Michelinovim zvjezdicama“, govori Radmila dok psi uskaču u kombi, spremni za lov.
Nekoliko desetljeća prije tartufi nisu bili dio ovdašnje kulture, pogotovo se lovom nisu bavile žene. „Kad me tata prvi put uzeo u lov, mama je bila jako protiv. Govorila je da to nije za žene, da je to muški posao“, kaže Radmila Karlić.
Nije to samo posao, uz tartufe su Karlići razvili i životnu filozofiju, danas se, kažu, ne boje probati nepoznato. Prvi su u Istri zasadili plantažu crnog tartufa. „Tartuf nije parazit, raste u simbiozi s drvetom. Najčešće pod hrastom, ali može biti i oko topole, jasena, graba, bora, lijeske. Oni nađeni uz hrast meni najbolje mirišu. “Nekoliko desetljeća prije tartufi nisu bili dio ovdašnje kulture, pogotovo se lovom nisu bavile žene. „Kad me tata prvi put uzeo u lov, mama je bila jako protiv. Govorila je da to nije za žene, da je to muški posao. Kad smo pak muž i ja dali otkaz u firmama gdje smo prije radili i odlučili baviti se isključivo tartufima, moji su roditelji bili prestrašeni, nepovjerljivi, ponavljali da to nije sigurna plaća, da previše ovisiš o prirodi, jer ako priroda podbaci, nemamo te godine što loviti“, dalje će Radmila.
