Fotografija: Privatna arhiva Claes Hultling
PRIČA CLAESA HULTLINGA
Osnivača Zaklade Spinalis mnogi smatraju švedskim Christopherom Reevom jer je od ozljede kralježnice svoj život posvetio promicanju poboljšane rehabilitacije i istraživanju ozljeda leđne moždine.
Claes Hultling osnivač je i aktivan liječnik Zaklade Spinalis i Specijalističke klinike za osobe s ozljedama leđne moždine u sklopu rehabilitacijskoga centra Rehab Station Stockholm. Zaklada Spinalis javna je zaklada čiji je glavni cilj promicanje istraživanja i razvoja liječenja u području ozljeda leđne moždine.
Priča o Spinalisu počinje 1984., kada je Claes Hultling skočio u vodu, udario u kamen i slomio vrat. Ostao je paraliziran od prsa nadolje. U vrijeme nesreće radio je kao anesteziolog u Sveučilišnoj bolnici Karolinska. Shvatio je da mu je sa slomljenim vratom teško raditi kao anesteziolog, a istovremeno je shvatio da su njegove usluge i životno iskustvo neophodno potrebni kao pomoć drugima koji su pretrpjeli ozljede leđne moždine. Stoga je Hultling odlučio posvetiti svoj život rehabilitaciji osoba s ozljedama leđne moždine.
Kobni skok u vodu
„Sve je započelo zadnjega dana svibnja 1984. Imao sam 30 godina i radio na intenzivnoj njezi kao anesteziolog u Sveučilišnoj bolnici Karolinska. Nekoliko nas kolega s Odjela za anesteziologiju Sveučilišne bolnice Karolinska odlučilo je ukrcati se na putnički brod koji kreće iz centra Stockholma i krenuti prema jednomu od otoka u arhipelagu. Prije večere imao sam dovoljno vremena za jedno kratko kupanje pa sam se otišao okupati. Prvi je skok prošao dobro, ali sam u drugome skoku udario u betonsku konstrukciju koja je služila kao potporanj za budući produženi gat. Ostao sam 100 % paraliziran i potonuo na dno. Život mi je brzo preletio pred očima i sjećam se da sam bio više tužan nego očajan. Nakon što je prošlo malo više od minute, dvojica mojih prijatelja liječnika izvukla su me na površinu i spasila me. Prvo što sam rekao bilo je: ʻHvala što ste mi spasili život.ʼ
Ostatak je zanimljiva priča koja počinje time što me ekipa iz službe za spašavanje (s kojom sam radio prije nesreće) helikopterom dovezla u bolnicu u kojoj sam bio zaposlen, gdje sam morao proći ʻuobičajenuʼ proceduru kao i bilo koji drugi pacijent sa slomljenim vratom ili kralježnicom.
