Fotografija: Ante Čizmić / CROPIX
Ovo je najveće priznanje koji košarkaš može dobiti. Nakon ulaska u europsku Kuću slavnih, sad sam ušao i u svjetsku Kuću slavnih, zatvorio se krug igračke karijere koja mi je bila prekrasna. Da mogu sve ponoviti, ne znam da li bi mijenjao nešto. Bila je to moja idealna košarkaška avantura.
Samo posebni i rijetki sportaši doživjeli su tijekom karijere da se njihova igra uspoređuje s umjetnošću. Jedan od njih je i Toni Kukoč čiji je ples na parketu bio poezija u pokretu, umjetnički performans u kojem je 207 cm visoki splitski čarobnjak klizio u nekoj svojoj dimenziji.
Ovaj tekst je premali za nabrajanje svih sportskih dosega Tonija Kukoča, ali spomenut ćemo samo najvažnije nagrade i medalje igrača u čijim je rukama košarkaška lopta poprimila čarobnjačke vještine. Toni Kukoč je bio član najboljeg europskog kluba 20. stoljeća, splitskih ‘žutih’ s kojima je tri puta uzastopno osvojio Kup prvaka (1989., 1990., 1991.), igrao je za vjerojatno najdominantniju NBA momčad svih vremena, Chicago Bullse, s kojima je osvojio tri prstena (1996., 1997., 1998.), s reprezentacijom je bio svjetski i europski prvak, a kao član hrvatskog ‘Dream Teama’ u Barceloni 1992. stigao je do olimpijskog srebra.
Uz brojne momčadske trofeje, Toni Kukoč je osvajao i brojne individualne nagrade. Bio je najbolji igrač Svjetskog (1990.) i Europskog prvenstva (1991.), triput je izabran za najboljeg igrača tadašnjeg Kupa prvaka (1990., 1991., 1993.), NBA najbolji šesti igrač (1996.), četverostruki je najbolji europski košarkaš u izboru Gazzette dello Sport (1990., 1991., 1992., 1996.) i peterostruki u izboru Euroscara (1990., 1991., 1994., 1996., 1998.), uvršten je u 50 najboljih europskih košarkaša od strane FIBA-e (1991.), a od 2017. Fibine Kuće slavnih. Kao kruna jedne velike karijere je primanje u Kuću slavnih u američkom Springfieldu. Umjetnik lopte je u osmom pokušaju konačno pronašao svoje mjesto u košarkaškom ‘Louvreu’ u tzv. Class of 2021!
„Ovih je dana dobro biti ja (smijeh). Čini se da je scenarij mog ulaska u Kuću slavnih napisao neki maštoviti scenarist. Valjda mi je tako bilo suđeno. Velika je stvar za mene, drago mi je da se sve dogodilo u Splitu, u dvorani gdje je sve počelo. Kad uđem na Gripe, sjetim se treninga, koliko sam vremena proveo ovdje, svih ljudi koji su nam pomogli doći do velikih uspjeha, trenera koji su nas vodili. Ništa u sportu ne možeš sam.
