Fotografija: Sandra Vitaljić

ZRINKA CVITEŠIĆ

HRVATSKA GLUMICA, ZVIJEZDA LONDONSKOG TEATRA

“Osjećam da sad mogu sve, da nema projekta s kojim se ne bih mogla uhvatiti u koštac.”

Makar zvijezda i britanskih i hrvatskih pozornica, Zrinka Cvitešić u životu se, vidi se po načinu s koliko strasti priča o tome, zapravo raduje običnim stvarima – visoko na ljestvici joj je vrijeme u njezinu masliniku u Donjem Humcu na Braču i rad na zemlji. Da kupnja maslinika nije bila tek pomodarski hir glumice govori i podatak da ulje što ga radi od njezinih maslina zadnjih godina skuplja nagrade struke. Kad se umori od Londona i pozornice, dođe na Brač. Relativno često. Posao koji je odabrala i dalje voli jednako kao na početku karijere. Danas puno zrelija i iskusnija, o teatru i filmu govori s pozicije osobe koja je s puno znanja i odigranih uloga uspjela njegovati i gotovo djetinju radost što ju je otpočetka nalazila u glumačkom poslu.

Lanjske je jeseni na pozornici vodećeg dramskog kazališta u Londonu, Bridge Theatera, sa slavnom britanskog glumicom Zoë Wanamaker glumila u predstavi „Two Ladies“. Cvitešić igra prvu damu SAD-a koja u ovom slučaju nije porijeklom Slovenka, već Hrvatica. Wanamaker pak glumi suprugu francuskog predsjednika. Dvije žene zbližavaju se dok čekaju na muževe koji sudjeluju na summitu o svjetskoj krizi.

Londonski je West End Cvitešić osvojila prije šest godina, s predstavom „Once“. Za ulogu u tom mjuziklu kasnije je u društvu zvijezda poput Helen Mirren i Daniela Radcliffea primila nagradu Olivier za debitanticu godine. Od tada je prati uspjeh za uspjehom.

Kako je bilo igrati sa Zoë Wanamaker, ravnopravno dijeliti pozornicu s glumicom koja je sam vrh engleskog glumišta?

Kad sam dobila tekst i kad su mi rekli tko igra drugu glavnu ulogu moja prva reakcija je bila: „Ma, možda ipak ne bih, jer … Ne mogu ja to!“ Kao prvo, veliki sam perfekcionista. To je dio moje osobnosti. Kad ulazim u novi projekt uvijek je prvi osjećaj nesigurnost, kao da sam na samom početku karijere. Kao drugo, bila sam u velikom strahu, jer tako veliki zalogaj kao „Two Ladies“ do tada nisam imala u karijeri: rad s Nicholasom Hytnerom, jednim od pet vodećih redatelja u londonskim kazalištima i Zoë Wanamaker, glumicom koja je dio samog vrha engleskog glumišta, dolazi iz obitelji koja je crème de la crème engleskog društva. Njezin je otac napravio Shakespeare’s Globe u Londonu, toj je obitelj pripadao i Laurence Olivier. U predstavi sam od početka do kraja na sceni, baš kao i ona. Moj strah je bio ogroman. No, radeći ovaj posao i u Hrvatskoj i u inozemstvu zaključila sam da su često najveći umjetnici zapravo najjednostaviji ljudi. Oni će uvijek najviše pomoći i od njih se može najviše naučiti.

Istražite ACI No.1 2020

Ostatak članka kao i druge zanimljive sadržaje možete pronaći u našem besplatnom digitalnom izdanju časopisa…

Podijelite: