Fotografija: Privatni arhiv: Mirko Ilić
Čovjek neobične osobne biografije, u komunikaciji neposredan i nepretenciozan, u razgovoru, baš kao i u poslu, oko bitnih mu tema angažiran, Mirko Ilić desetljećima spada u sam svjetski vrh grafičkih dizajnera i ilustratora.
Nakon što je posve mlad postao poznat u Hrvatskoj i zemljama nekadašnje Jugoslavije, prije 35 godina spakirao je kofere i odselio u New York.
Bez novca i poznanstava, no samouvjeren i drčan, osim talenta koji je sa sobom donio, Ilić je u New Yorku imao i puno sreće. Za svega par dana već je radio – naslovnicu za magazin Time. Nije smetala ni činjenica da je loše govorio engleski. Bio je to njegov prvi njujorški posao. Kasnije će napraviti više antologijskih naslovnica Timea, jedno vrijeme biti i njihov art direktor. Bio je i grafički urednik Op-Ed stranice New York Timesa koju je revolucionirao poigravajući se s tipografijom, inspiriran njemačkim tipografskim dizajnom iz 16. stoljeća.
Dobitnik je niza nagrada, tridesetak njegovih plakata u stalnom su postavu Muzeja suvremene umjetnosti u New Yorku (MoMA), autor je brojnih poznatih plakata, stoji iza mnogih kampanja za zaštitu ljudskih prava. U karijeri je radio kazališne, filmske i ine plakate, kreirao upečatljive omote za nosače zvuka, novinske naslovnice, radio dizajn za naslovnice knjiga, hotele, jahte…
Dobitnik je niza nagrada, tridesetak njegovih plakata u stalnom su postavu Muzeja suvremene umjetnosti u New Yorku (MoMA), autor je brojnih poznatih plakata, stoji iza mnogih kampanja za zaštitu ljudskih prava. U karijeri je radio kazališne, filmske i ine plakate, kreirao upečatljive omote za nosače zvuka, novinske naslovnice, radio dizajn za naslovnice knjiga, hotele, jahte…
Koliko su ljudi općenito svjesni uloge dizajna u svakodnevnom životu?
„U Americi su nešto manje okrenuti dizajnu negoli, recimo, u Zagrebu. U centru Zagreba u jedan dan vidim više šminkerskih automobila negoli ih u New Yorku vidim za sedam dana, puno je više šminkerskih torbi po Zagrebu negoli u New Yorku. Ovo je grad u kojem živi najveći broj milijardera na svijetu, ali novac se previše ne pokazuje, jer dio protestantske kulture jest ne hvaliti se javno svojim bogatstvom. Dizajn je važan, ali u zadnjih se godinu dana, zbog korone, s dizajnom dogodila čudna stvar. Ljudi su, otkada je pandemija, obučeni u jednostavnu, često crnu odjeću, puno manje izlaze van, ne šminkaju se, nema toliko pokazivanja, nema razloga za imati neku jako dobru frizuru, što će ti dobar ruž kad i onako nosiš masku!? New York postaje manje šminkerski grad negoli je to bio prije. To nije loše. Dapače. Neke druge vrijednosti sad postaju važne. Recimo, važno je s kim živite. Ako ste izabrali lošeg partnera pa ste godinu dana pandemije „zatočeni“ u istom prostoru s tom osobom, to mora da je užasno teško. U ova se vremena u obiteljima vratila jedna lijepa doza prisnosti, oslanjanja jednog na drugog.“