Fotografije: Ivo Čagalj / Igor Kralj / Igor Šoban
S dvije uzastopne medalje na svjetskim prvenstvima izbornik hrvatske nogometne reprezentacije ubraja se među najuspješnije svjetske trenere
Zlatko Dalić trener je čija se filozofija temelji na autoritetu znanja i kemiji u momčadi. Srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. i bronca na Svjetskom prvenstvu 2022. godine u Kataru među najvećim su uspjesima hrvatskog sporta, a „vatreni” su pod njegovim vodstvom postali jedna od najmoćnijih svjetskih reprezentacija.
Možete li usporediti srebro iz 2018. i broncu iz 2022. godine?
Zapravo je mnogo toga bilo drukčije, no ono najvažnije ostalo je isto – sjajna atmosfera i izvanredan rezultat. Naravno, ostao je kostur ekipe iz 2018., osam senatora koji su u Dohi podnijeli najveći teret, na čelu s kapetanom Modrićem. No ponosan sam što smo imali 18 novih igrača u odnosu na Rusiju i što smo s praktički sasvim novom ekipom opet ostvarili izniman uspjeh. U Rusiju smo stigli s ekipom koja je stvarana desetak godina, koju su selektirali i dobro vodili izbornici Bilić, Štimac, Kovač i Čačić i u koju su bili uključeni brojni igrači koji imaju važnu ulogu u najvećim svjetskim klubovima. U odnosu na 2018. u Dohi ipak nije nastupalo toliko međunarodnih zvijezda, nedostajali su Mandžukić, Rakitić, Ćorluka i Subašić. No mladi dečki koji su došli izvrsno su se uklopili i dali velik doprinos osvajanju bronce. Kao treneru taj mi je uspjeh posebno drag jer je potvrda da radimo kvalitetan posao s momčadi koju sam sa stožerom stvarao protekle četiri godine.
S dvije uzastopne medalje na svjetskim prvenstvima hrvatska reprezentacija ušla je u krug najuspješnijih zemalja svijeta. Koja je najveća snaga „vatrenih”?
Moramo biti svjesni da su ova dva uspjeha uistinu nevjerojatna, teško možemo pojmiti činjenicu da je Hrvatska dva svjetska prvenstva zaredom završila ispred Brazila, Njemačke, Engleske, Španjolske, Portugala, Nizozemske ili Italije, koja se nije ni plasirala u Rusiju i Katar. Da biste ostvarili takav uspjeh, morate imati prije svega kvalitetne igrače, a mi ih zaista imamo. Naši dečki igraju u vrhunskim klubovima, za što je zaslužan ponajprije njihov talent, rad i trud, obitelji koji ih podržavaju te klubovi i treneri koji su s njima radili. No postoji 10-ak, možda i 15 reprezentacija na svijetu koje imaju dovoljno kvalitetne igrače da u jednoj utakmici mogu bilo koga pobijediti. Ono što je bila naša dodatna vrijednost jest posebno zajedništvo, obiteljsko ozračje u kojemu smo jedni druge podržavali i stavili momčad na prvo mjesto, što je rezultiralo time da kao momčad imamo veoma snažan karakter. Ta poruka zajedništva najvrjednije je naše postignuće kao momčadi proteklih godina. Bit će i drugih ekipa koje će osvajati medalje na uzastopnim prvenstvima, ali ne znam hoće li se ponoviti ekipa koja je u pet utakmica na ispadanje prva primila pogodak i uspjela okrenuti utakmicu u svoju korist, kao što smo mi protiv Danske, Rusije, Engleske, Japana i Brazila.
